Ecc 3 | HrvCB | STEP | Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

Ecclesiastes 3

1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. 2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. 3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.

4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. 5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. 7 Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 9 Koja je posleniku korist od njegovih napora? 10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.

11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.

12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. 13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.

14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. 15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.

16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. 17 Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”

18 Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”

19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. 20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.

21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?